Probao sam da preskočim nebo,
bio sam nestašan i možda i nisam treb`o
da ga gricnem jednom iza uva
pa da mi šapne sve tajne koje čuva.
Mama mi je rekla da ne budalim,
a ja sam na sav glas počeo da se hvalim
kako sam prevalio celu planetu
i usput ukrotio divlju kometu.
Upoznao sam oblaka, malog vragolana
i vetrove što nose lišće sa svih strana,
rekli su mi da se vratim kući
jer će jedan grom od žestine pući.
Ja sam hteo dalje, još brže i više,
ne mogu me zaustaviti vetrovi i kiše,
ni gromovi razni što vole da bruje
munje, uragani, strahotne oluje.
Probao sam Mesec, ništa slađe nema
ni krempite, šampite a ni tegla džema.
Uzeo sam merdevine, nisam mnogo ček`o,
hteo sam do Sunca a mnogo je daleko.
Na njega sam se popeo bez imalo treme,
pržilo je žarko, nisam pon`o kreme,
niz dugu sam se spustio pravo u moj krevet,
vreme je za spavanje, već je prošlo devet.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment